sobota, 17. november 2007

ZBUNJENA

stvarno ne znam šta se dešava,ovo kao da nisam ja...sretna sam a u meni neki strah.kako si došao u moj život stvarno ne znam ali sad si tu i strasno te ljubim kao da je prvi put.znam da si mladji od mene ali kao što kažeš ljubav ne broji godine i prepuštam se sudbini i toj ljubavi pa šta bude.tako si mi drag i tvoje usne tako su slatke i nekajem se što jih ljubim jer one su me začarale.treba mi tvoj zagrljaj kao nikada do sada i ljubi me ko što nijednu do sad nisi jer trebaš mi moja nova ljubavi...

nedelja, 7. oktober 2007

JOŠ JEDAN KORAK


Sad kad vidim da si ti moja nesreća

sad kad vidim da si ti moja gorka istina

moraću da nadjem lek jači od vremena

da te prebolim zauvek,da zaboravim.

Još jedan korak niz brdo

i svaki je sve dublje

na ivici sam ponora

pusti me da sačuvam

bar ovo malo ponosa.

torek, 2. oktober 2007

Ne pamtim


Ne pamtim likove, ne pamtim datume
ne pamtim puteve sto nikud ne vode...
Sta vidim ne vidim, a sto znam ne diram
sobe sa pogledom, pesme sa posvetom
ne pamtim s razlogom...

Kao proci ce, kao moci ce
srecno sam prebolela
Kao ne znam te, kao nisam te
kao boga volela...

Ne pamtim brojeve, tramvajske linije
ne gledam filmove, ne nosim bisere
Ne slusam savete, ne pijem lekove
dan kad su pevali tuzni i prokleti
ne pamtim srece mi...


Goca Trzan

nedelja, 30. september 2007

NIJE MI DOBRO...


...ne znam kako ću al moraću.gledam kako si sretan,kako uživaš a čujem da ti i dobro ide i...ma lako je tebi.svaki dan je isti,molim boga da u ovoj moj život konačno udju neke promjene i da zaboravim prošlost koja me podsjeća na one šugave godine koje su bile...ah.čini mi se kao da sam izgubljena,kao da sanjam i da ću se probuditi iz ovih ružnih snova.gledam oko sebe ljude kako žive,neki cvatu od sreće,nekima je teže sto puta više i opet skontam da sve je to dobro kod mene.teškim srcem čekam taj dan,taj dan koji nas više ni po čemu vezati neće a sječaš li se kad smo rekli "DA".više i ne prolazim tvojom ulicom i negledam u tvoje prozore, plaši me taj put i šum rijeke jer čini mi se kao da me gledaju i žale ti ljudi koji su slušali naše svadje.tako mi nedostaješ a tako te mrzim i ne znam koje je bar malo jače i proklinjem onaj dan i poruku u kojoj ti je pisala kako joj nedostaju tvoji dodiri...to jako boli samo da znaš.i opet na kraju isto mi je, ja moram da idem dalje ma koliko teško da je,izdržaću.

petek, 28. september 2007

NEMOJ MI PRIĆI


Jednom si to uradio

uradićeš isto ponovo

nemoj mi prići

jer znam da ćeš otići

jer ko jedanput ode

ne ume bez slobode.


Odlazi, zar da doživim

ono što predosećam

jer da preživim neću moći, znam

teško je kad si sam

ostavljene boli sram.

ponedeljek, 17. september 2007

Molitva


Ni oka da sklopim
Postelja prazna tera san
A život se topi
I nestaje brzo, k'o dlanom o dlan

K'o razum da gubim
Jer stvarnost i ne primećujem
Još uvek te ljubim
Još uvek ti slepo verujem

K'o luda, ne znam kuda
Ljubavi se nove bojim
A dane, žive rane
Više ne brojim

Molitva, kao žar na mojim usnama je
Molitva, umesto reči samo ime tvoje
Nebo zna, kao ja
Koliko puta sam ponovila
To nebo zna, baš kao ja
Da je ime tvoje moja jedina molitva

Al Bogu ne mogu lagati
Sve dok se molim
A lažem ako kažem
Da te ne volim

Molitva, kao žar na mojim usnama je
Molitva, mesto reči samo ime tvoje
Nebo zna, baš kao ja
Koliko puta sam ponovila
To nebo zna, baš kao ja
Da je ime tvoje moja molitva

Nebo zna, baš kao ja
Koliko puta sam ponovila
To nebo zna, baš kao ja
Da je ime tvoje moja jedina molitva